Sjedite li sad udobno zavaljeni u najdražu fotelju i skrolate po svom jednako dragom uređaju te čitate ove retke to znači samo jedno – vi ste pravi ljubitelj sushija! I imate svako pravo u vašem omiljenom jelu uživati kad god stignete. U međuvremenu dobro se malo i zabaviti, pa smo vam pripremili nekoliko zanimljivih činjenica o kojima možete razmišljati ili o njima diskutirati s društvom sljedeći put kad posjetite Fukuro!
- Potječe li sushi iz Japana?
Pa, moramo vas razočarati ako ste smatrali da sushi dolazi iz zemlje izlazećeg sunca. Naime, iako je Japan danas definitivno svjetska prijestolnica sushija, on ovdje nije nastao. Točan je odgovor jugoistočna Azija, tj. područje oko rijeke Mekong. Tehnika sushija ovdje se razvila oko 500 godine pr.Kr., a nakon toga je prešla u Kinu,a Kinezi su je predstavili Japancima negdje u 8 st. naše ere. Japanci su od tad apsolutno poludjeli za ovim jelom. Barem predio oko Tokya. O tome kako se sushi proširio na druge dijelove Japana za nekoliko trenutaka.
- Nigiri Sushi izmislio je čovjek po imenu Hanaya Yohei
Ako Nigiri volite više nego da vam ujutro dobro ispadne frizure onda zaslužujete znati i kako se zove čovjek kojem treba zahvaliti svaki put kad uzmete taj čaroban griz. Hanaya Yohei čovjek je koji je cijenio jednostavnost pa je jednostavno smislio idealan spoj brzine i neodoljivog okusa. Konkretno smislio je edomae metodu koja prethodi današnjem nigiriju.
Čovjek je tanko narezanu ribu (potpuno sirovu ili pomalo prženu/kuhanu te naravno mariniranu u soli, sojinom umaku i octu) jednostavno stavio na rižu začinjenu octom, oblikovao sve rukom I stisnuo tako se riba i riža fino “sljube”. Ova je nova, jednostavna i naprosto revolucionarna metoda I dalje bila dobra kad je u pitanju sprječavanje kvarenja te je istodobno omogućila puno bržu poslugu omiljenog nam sushija. Bravo za dotičnog gospodina!
- Riža se dugo vremena smatrala “smećem”
Da, dragi rižoljupci ovo je istina, naime riža se u sushiju u starom Japanu dosta dugo smatrala otpadom koji služi u procesu pripravka sushija, no onda se baci dok se konzumira samo riba. Narezushi – tradicionalni oblik sushija u Japanu sastojao se od fermentirane riže i ribe. Fermentacija je obično trajala prilično dugi i predstavljala je obranu od mikroorganizama, no jednom kada bi završila došao bi trenutak u kojem bi se riža “počela znojiti”. I to stoga što bi se nakon fermentacije riba grickala dok bi riža završila u kanti za smeće. Tek nešto kasnije kada je “otkriven” način da se riža fino začini octom, ona je umjesto u smeću napokon završavala na japanskim tanjurima.
- Sushi se Japanom proširio nakon ogromnog potresa
Daleke 1923. godine Japan je pogodio razoran Kanto potres koji je odnio preko 100 tisuća života. Još je veći broj ljudi ostavio beskućnicima i raselio ih diljem zemlje. Među onima prisiljenima napustiti Tokyo te okolne krajeve bilo je i mnogo sushi majstora koji su zahvaljujući padu cijene nekretnina jednostavnije dolazili do prilike da u svojim novim boravištima otvore sushi restorane tj. u većini prilika više nekakve male štandove ili terasice na kojima su služili svoje proizvode. Bilo kako bilo, sushi se zbog ovog fenomena munjevito proširio Japanom što danas za nas i nije toliko loše, zar ne?
- Da biste postali sushi majstor potrebno je 10 godina
Ne ide to preko noći. Kako bi se zaslužilo poštovanje i povjerenje te stekla razina vještine potrebna da bi vas oslovljavali pravim sushi majstorom potrebno je vrijeme. I to puno vremena. Točnije 10 godina učenja.
Kada mladi praktikant tek krene u sushi avanturu prvi mu je te neizbježan korak praksa s majstorom koji se naziva itimae. Vjerovali ili ne prvih nekoliko godina provedu samo učeći kako pravilno držati nož.
Nakon pet godina provedenih u ugodnom društvu sushi majstora praktikantu je dozvoljeno okušati se u pripremi riže. Mora ovladati tehnikom balansiranja soli i octa te svim mogućim kombinacijama savršene riže. Ako se njegova riža pokaže konzistentnom na dnevnoj bazi i njegov mentor zaista bude zadovoljan dopušteno mu je prijeći u sljedeći rang – wakiita.
Wakiita doslovno znači “blizu daske za rezanje” pa dakle ime govori sve. Toliko je blizu, a opet prilično daleko statusu majstora, tj. itimaea. Kao wakiita dopušteno mu je sudjelovati u obradi svježih namirnica poput ribe, đumbira ili lukovica, čak mu je povremeno dopušteno “odraditi” i pokoji takeaway, no ništa više od toga. Ostatak vremena i dalje mora promatrati svog mentora te učiti ne samo tehnike rezanja i pripreme već njegov način interakcije s kupcima.
Ako izdrži još nekoliko godina ovog “drilanja” to znači da ima sve predispozicije da i sam postane itimae – majstor sushija! Tek i samo onda ima sva prava da pred oduševljenim kupcima demonstrira svoje stečene vještine te suvereno priprema sushi koji nećete tako lako zaboraviti.
Upravo jednog takvog imamo u Fukuru, pa nas svakako ne propustite posjetiti. Obožavat ćete ono što probate!
